Ljubiša
Preletačević Beli se pojavio iznenada na političkoj sceni i za vrlo kratko
vreme osvojio simpatije i glasove velikog broja građana, prvo na lokalnim
izborima u Mladenovcu gde je njegova grupa građana osvojila drugo mesto, a
potom na predsedničkim izborima gde je imaginarni kandidat Beli bio treći. U
čemu je tajna privlačnosti i nagle popularnosti Belog? Koliki je politikološki
i sociološki značaj ovog fenomena?
Posmatrajući
fenomen Belog očima savremene društvene i političke nauke, uviđamo da se Beli
savršeno uklapa u novi teorijski koncept koji je osmislio libansko-američki teoretičar
verovatnoće i statistike - dr. Nasim Nikolas Taleb. Koncept Crnog labuda. Ovaj
koncept je u određenoj meri izmenio savremenu epistemološku i metodološku
osnovu posmatranja društvenih pojava, i postao je ’’trend’’ u raznim sferama
društvene nauke, od ekonomije, bezbednosti, međunarodnih odnosa, pa čak i do metafizičkih
i onih svakodnevnih problema.
Sve
do 17. veka, izraz ’’svi labudovi su
beli’’ smatran je za primer aksioma, tvrdnje koja je nepobitna,
implicirajući da ne postoje crni labudovi. Tokom otkrića australijskog
kontinenta, pronađena je jedna vrsta divljih labudova crne boje, što je pobilo
principe dotadašnje nauke. Crni labud je vekovima bio metafora za pojam ili
događaj koji je nemoguć ili nepostojeći, a jedno iznenadno otkriće je potpuno
urušilo ceo logički sistem. Inspirisan ovom anegdotom, Nasim Taleb Crnim
labudom naziva događaje koji se:
(1) odigravaju
iznenada i neočekivano,
(2) imaju veliki uticaj na društvenu stvarnost
(3) tek nakon što se dogode, u retrospektivi primećujemo i racionalizujemo logičku
povezanost koja je dovela do ovih događaja i stičemo utisak da je to i moglo
biti očekivano.
Primeri
za ovakve događaje su libanski građanski rat, Prvi svetski rat, slom Sovjetskog
saveza, pojava interneta, teroristički napad 11. septembra itd. U skorijoj
popularnoj kulturi možemo navesti Crvenu
svadbu iz popularne serije i knjige Džordža Martina (u trenutku kada nisu
izgubili nijednu bitku i imali stratešku prednost, Starkovi su pobijeni zbog
izdaje najbližih vazala i time je zapečaćena sudbina Severa). Svi ovi događaji
su imali ogroman uticaj na svet i u određenoj meri promenili igru, iako ih pre toga niko nije naslutio ili predvideo.
Da
li pojavu Ljubiše Preletačevića Belog možemo posmatrati kao vrstu Crnog labuda
na političkoj sceni Srbije? Kako bismo odgovorili na to pitanje, analiziraćemo
tri glavne karakteristike takvog događaja:
1. VANREDNOST
– Neosporno je da je Beli uveo novi koncept, koji nikad ranije nije viđen na
političkoj sceni Srbije, a i šire. Mogu se povući određene paralele sa
kandidovanjem filmskog Dart Vejdera za predsednika Ukrajine i italijanskog komičara
Bepe Grila, ali Beli ipak nudi potpuno novi pristup satiričnog aktivizma.
Satiričkim performansom, on oponaša već postojeće stereotipe domaćih političara
i kao takav predstavlja jedan arhetip svega što je loše na našoj političkoj
sceni. Korupcija, bahatost, politikanstvo, lažna obećanja, prazni slogani i ’’prodavanje magle’’ su ono što se
građanima nudi na svakim izborima. Ovog puta je to ponuđeno u čistoj, ogoljenoj,
iskarikiranoj formi, koja predstavlja ogledalo Istine o našoj političkoj sceni.
Jedan takav imaginaran lik koji otvoreno laže i manipuliše građane je upravo
ono što je građanima i bilo potrebno, kao vid bunta i negacije putem
obesmišljavanja. Možemo reći da ovakav pristup predstavlja jedan novi vid
otpora i ’’duhovne revolucije’’.
Glumeći autoritarnog harizmatskog vođu, Beli zaista postaje harizmatski vođa, dok
njegov odnos sa svojim ’’sledbenicima’’ i nivo euforičnosti i skoro religijske
opsednutosti, podsećaju na zajednički šamanski trans kojim se čitavo pleme leči
i duhovno pročišćava. Bili smo svedoci jedne fanatične angažovanosti i visokog
stepena samoorganizovanja među građanima u toku skupljanja potpisa i kreiranja
same kampanje. Kao da se, bar na trenutak, produbio duh solidarnosti među
građanima i kao se pozitivna stvaralačka energija ponovo rodila, zajedno sa nadom
u to da se nešto može promeniti. Još jedna stvar zbog koje je Beli ’’drugačiji’’
je to što , na osnovu svega prethodnog, imamo
utisak da Beli zaista jeste kandidat iz
naroda. Činjenica da ne dolazi iz struktura političkih partija koje su
godinama deo političkog sistema na koji je narod gnevan, i koje postoje radi
sopstvenog samoodržanja, sama po sebi predstavlja novinu i vanrednost. Beli
nema ni stranku, njegov pokret je polu-anarhistična nedefinisana skupina
posvećenih ljudi među kojima su lokalni odbornici, prijatelj, simpatizeri,
’’fanovi’’ i dobrovoljni volonteri koji
niti su plaćeni niti imaju preterane koristi od toga, i angažuju se isključivo zbog vere u ideju koju Beli
prenosi. Čak i oni koji su uz Belog jer misle da će na taj način steći neku
ličnu korist, time dodatno legitimišu celu ideju, baš zbog toga što veruju da
ona može biti uspešna i ’’isplativa’’. Takav fenomen nikada nije postojao u
našem političkom životu , osim ako izuzmemo Tita, koji je, iako dete
revolucije, opet bio produkt klasične političke partijsko-ideološke borbe. Posmatrajući
stvari na taj način, zaista možemo reči
da je Beli jedini kandidat iz naroda.
2. UTICAJ
NA DRUŠTVENU STVARNOST – Beli je svojim novim konceptom probudio i okupio
veliki broj nezadovoljnih građana iz različitih društvenih slojeva, generacija,
profesija. Jedan komentar na youtube snimku iz predizborne kampanje to opisuje
na sledeći način: ’’Beli je ujedinio grad
i selo, staro i mlado, biblioteku i teretanu, pankere i metalce i narodnjake.
Sirotinja uzvraća udarac!’’. Na sličan način kao što je Tramp pobedio jer
je bio anti-establišment kandidat, Beli ostvaruje
zavidan rezultat potpuno drugačijim načinom delovanja, što dodatno
delegitimizuje političke partije i rezultate njihovog delovanja. Ušavši u mladenovačku
skupštinu, grupa građana ’’Beli – Samo jako’’, skoro potpuno uništila
dotadašnju stranačku opoziciju, a vladajućoj partiji počela da zadaje velike
muke. Na predsedničkim izborima Beli osvaja treće mesto, dok su političari koji
su čitav svoj život i karijeru posvetili partijskom delovanju i politici, imali
znatno manji broj glasova. Kakva je to politička scena u kojoj će imaginarni
lik sa satiričnom kampanjom osvojiti više glasova od ’’profesionalnih’’ i
’’ozbiljnih političara’’?
Koliko je Beli u određenoj meri izvršio uticaj
na političku stvarnost i postao game
changer dokazuje i ponašanje kako vladajuće partije, tako i opozicije.
Opozicija pokušava da delegitimizuje Belog govoreći da je on Vučićev čovek
osmišljen da uruši opoziciju, dok SNS to vešto koristi za sopstveni obračun sa
Jankovićem, time što ne napada Belog i prećutno mu ’’dozvoljava’’ da deluje. Ni
jedni ni drugi nisu svesni da je samo postojanje Belog odraz njihovog poraza i
loše politike koju vode. Sve posledice još uvek nisu merljive niti je moguće
sagledati ih u kratkom vremenskom roku, pogotovo što su u toku pripreme za
predstojeće izbore. Faktor iznenađenja više ne postoji, ali to ne umanjuje
činjenicu da su se neke stvari već promenile.
3. RETROSPEKTIVA
– Kada se, gledajući unazad, zapitamo kako je moguće da je Beli doživeo takav
uspeh, stvari deluju sasvim logično. Korupcija i strah na sve strane, građani
30 godina žive u obećanjima i zabludama, svesni da bivaju izmanipulisani i
prevareni ali bez načina da se suprotstave. Nepostojeća opozicija, izobilje
inspiracije za satiru i karikaturu, a jedna nova generacija odrasta i svoj
mladalački bunt predstavlja u novim savremenim formama. Svi neophodni
preduslovi za uspešnost jednog ovakvog fenomena su ispunjeni. Iako bi pre dve
godine većina ljudi smatrala da je tako nešto nemoguće i neizvodljivo u Srbiji,
nakon predsedničkih izbora vidimo da je itekako moguće da se stvari iznenadno
menjaju, što ide u prilog teoriji da je
Beli naš Crni labud.
Teorija
Crnog labuda nam ukazuje na problem induktivnog
zaključivanja. Navikli smo da donosimo zaključke i predviđamo na osnovu
uskog broja činjenica koje mi smatramo bitnim, što nas često dovodi u situaciju
da grešimo i bivamo dovedeni u zabludu. Mnoge činjenice koje su zaista bitne
previđamo, ne uzimamo u obzir, ili ih ne smatramo dovoljno bitnim i zbog toga
nas Crni labudovi uhvate nespremne i zatečene. Problem nastaje u tome što stvari
koje su uobičajene, normalne i ’’prosečne’’ nemaju toliko veliki uticaj na
društvenu stvarnost. Ono što zaista oblikuje društvenu stvarnost i što ima
najveći uticaj jesu baš ekstremni,
neregularnosti i iznenadni šokovi.
Da
li Beli može biti ekstrem koji će dovesti do neke značajnije promene u
političkom sistemu? Da li je on upozorenje da stvari u našoj zemlji ne idu u
dobrom pravcu kako to vladajuća partija tvrdi i da postoji alternativna volja
naroda koja ipak nije na strani političara? Tek ćemo videti dugoročne posledice
jednog ovakvog fenomena, ali činjenica je da su se stvari na političkoj sceni
promenile i da su relativizacija i karikatura političkog sistema uneli novu
energiju i snagu na društvenu scenu. Da li će njegova satirična antiteza zaista
biti društvena antiteza u pravom hegelijanskom smislu, ostaje da vidimo u
predstojećim godinama.
Нема коментара:
Постави коментар